Što se tiče ovog likera, nema tu neke filozofije. Dinju očistiti, iseckati na kockice i staviti u jednu malo veću teglu. Preko dinje sipati šećer, naliti vodkom ili rakijom, zatvoriti original zatvaračem i ostaviti nedelju dana. Povremeno teglu promućkati, kako bi se šećer istopio.
Posle nedelju dana, procediti, dodati vodu i sipati u flašu. Ako je voda sa česme, dobro bi bilo prokuvati je i ohladiti, pa tek onda sastaviti sa likerom.
Liker nije obavezno procediti, možete ga zajedno sa voćem presuti u jednu lepu, ukrasnu flašu, dodati vodu i ostaviti do služenja.
Mere za ovaj liker su po mom ukusu, vi probajte, pa ako vam se nešto ne svidi, vi ga slobodno korigujte. Ja sam isprobavala dok nisam našla pravu meru za mene. Isto uradite i vi.
I još jedna napomena: ja sam ovaj liker pravila i sa rakijom i sa vodkom, obe verzije su lepe, ali ipak, blagu prednost dajem rakiji, a evo i zašto: Vodka je prilično opora i mora da se doda voda, da bi se ublažila ta njena oporost, ali u tom slučaju, dosta gubi na jačini i tada ostaje samo slatkoća likera. Što se rakije pak tiče, ako je rakija blaža, voda ne mora da se dodaje i to je najbolja kombinacija, a ako je rakija jača, kada se doda voda, malo se izgubi na jačini, ali ostaje ona blaga ljutost, koja vas opominje da to ipak nije samo sok od dinje, već jedno umereno alkoholno piće.